Home
 
 
Poezija
Filozofija
Drevne
civilizacije
 
 
Muzika
Film
Umetnist
Ekologija
 
 
 
Urednik
 
 
 
 
 
Kabala
Tarot
Ji Đing
Feng Šui
 
 
Telema
Vika
Nju Ejdž
Reiki
 
 
 
Web master
 
Willow
 
     
 

"NE ŽRTVA VEĆ POBEDA"-TAGORE
 
Svami Rama

Dok sam bio tinedžejer često sam putovao sa svojim sabratom Dandi Svamijem Šivanandom od Gangotrija, koji je bio nekih dvadeset godina stariji od mene. Jednom smo otputovali u Misouri, mesto za odmor u podnožju Himalaja Na putu smo se zaustavili u gradiću zvanom Rađpur. U to vreme, Tagore, čuveni pesnik Istoka, odseo je tamo u jednoj kolibi. Moj sabrat je bio iz Bengala i dobro je poznavao Tagorea i njegovu porodicu, pa smo otišli da ga posetimo. Pozvao nas je da provedemo dva meseca s njim, u toj kućici. Tagore me je zavoleo i pitao je mog sabrata da me pošalje u Šantiniketan, obrazovnu instituciju koju je on osnovao.

Silno sam želeo da posetim Šantiniketan i otišao sam tamo 1940. Rathindranat Tagore, sin Rabindranata Tagorea, primio me je i smestio u jednu od kućica kraj Šri Malikdija, koji je bio iskreni i predani obožavalac Tagorea i njegovih instituta. Šantiniketan je tada bio jedan od najlepših i najčarobnijih ašrama na svetu. Nekoliko stotina učenika je tu živelo i učilo.

Tagore je kod učenika bio poznat kao Gurudeva, a kod široke javnosti kaoTakur. Bio je vrlo nadareni bengalski pesnik i jedan od najvećih pesnika svih vremena. U oblasti religije, filozofije, književnosti, muzike, slikarstva i obrazovanja, njegova mnogoostrana, privlačna i dominantna ličnost bila je u svetu dobro poznata. U toku perioda koji sam proveo sa Tagoreom, mogao sam da posmatram njegovu odanost poslu. Uvek se bavio nekim svojim dnevnim poslovima, ili je bio zauzet pisanjem ili slikanjem. Svega nekoliko sati je provodio u spavanju i ne bi počivao u toku dana. Čak ni pozne godine nisu mu promenile navike. Posmatrao sam ga kao iskreni sadhaka. Istina je da je jedan od ciljeva svakom sadhaki da postane nekako nalik Bogu. Jednom čoveku koji je bio nalik Bogu, kao što je to bio Tagore, nije bilo potrebno da imitira druge bogove Indije da bi se izrazio. Njegov život nije bio poput života askete, koji je jalov kao pustinja. Asketizam je jedna od najdrevnijih staza prosvetljenja, i pravi asketizam je zaista vredan poštovanja. Podjednako vredno je koračanje težom stazom ostajanja u svetu da bi se izvršile svoje obaveze. Tagore je verovao u život u svetu, bez pripadanja njemu.

Stih iz njegove pesme "Oslobađanje odvajanjem od sveta ne pripada meni", u velikoj meri izražava njegovu filozofiju. Poenta njegovog života nije bila žrtva, već pobeda.

Čovečanstvo je videlo tri vrste velikana; prvu čine oni koji su po rođenju nadareni i veliki: drugu-oni koji su veličinu dostigli iskrenim i nesebičnim trudom i treću-oni nesrećnici kojima su značaj nametnuli novinari i javnost. Tagore spada u prvu kategoriju-bio je nadaren i izuzetno talentovan pesnik i genije. Živeo je i ponašao se onako kako su Upanišade propovedale: "U svemu što je živo na ovom svetu, boravi Bog. Uživajte u onome što vam je On dao. Ne žudite ni za čijim bogatstvom."

Obožavao sam Tagorea. On je bio najuniverzalnije, nejsvestranije i najpotpunije ljudsko biće koje sam upoznao. On je bio živo otelotvorenje celog čovečanstva, koje priznaje i čoveka znalca i tvorca. Verovao je da se čoveku može dozvoliti da se razvija zadovoljenjem potreba društva i potrebom za samoćom. Ponekad sam ga zvao Platonom Istoka.

Njegove poglede na Istok i Zapad su poštovali pripadnici obe kulture. Tagore nije želeo da Zapadnjaci postanu Istočnjaci po svom načinu mišljenja i spoljnjem ponašanju. Želeo je da se Zapad i Istok udruže u jednom uzvišenom takmičenju, za promociju najuzvišenijih ideja, koje su celom svetu zajedničke. Po njemu, evolucija čoveka je evolucija kreativne ličnosti. Jedino čovek ima snagu da se odupre biološkim zakonima. Iza svih velikih naroda i učinjenih plemenitih dela stoje plemenite ideje. Ideja predstavlja samu osnovu kreativnosti. Tačno je da je život pun nevolja, ali srećan je onaj ko ume da iskoristi ideje koje ga mogu učiniti kreativnim. Vreme je najjači od svih filtera i ideje su najveće bogatstvo. Sreća je retka mogućnost koja pomaže čoveku da izrazi svoje ideje i mogućnosti u pravo vreme.

Tagoreova filozofija prešla je sve prepreke koje u početku prikrivaju istinu. Po njemu, smrt je vekovima bila izvor straha i nesreće, jer se ljudi nikada nisu zamislili nad istinom. "O! Onaj ko se plaši približavanja smrti treba da čuje i nauči Tagoreovu muziku, koja nas uči kako da nestanemo u beskonačnosti i večnosti. Samo naštimujte strune svog bića i neka one sviraju u harmoniji sa muzikom kosmosa. Svaki čovek i svaka žena treba da nastoje da se bore kako bi osigurali svetlost istine i živeli jednostavno i mudro, za opšte dobro." Ritam muzike podržao je Tagorevu filozofiju života. Muzika je upotpunila njegovu ličnost, ali to nije sve. Njegove reči i melodije još uvek su u glavama pesnika i muzičara današnjice.

Tagore je verovao da sva bića čine jedan jedinstveni organizam kosmosa, koji emituje ljubav kao najvišu manifestaciju svoje vitalne energije i čija je duša centar duhovne galaksije. Svet je do sada jedino govorio o religiji Boga, ali Tagore je uvek govorio o religiji čoveka. To je religija osećanja kroz ekstatični doživljaj, koji predstavlja mišljenje u svom najintenzivnijem i najživljem obliku, nudeći daleko bolja rešenja bolestima života od onog koje nude filozofija i metafizika. Ljubav Božja je saosećajan i sintetički odgovor. Konačno biće je zahtev za Bogom, kao što je i Božji za konačnim bićem. "Duša lotosa cveta vekovima u koje sam i ja upleten, bez mogućnosti da pobegnem. Nema kraja otvaranju njegovih latica, i med u njima ima takvu slast da ti, kao ushićeno biće, ne možeš nikada da ga ostaviš i tako postaješ vezan, i ja sam, i spasa nema nigde."

Posle boravka u Šantinkentanu, odlučio sam da krenem u Himalaje, da bih asimilirao ideje koje sam tamo prihvatio i onda, formulisao određene smernice za svoju budućnost .

Još uvek se sećam nekoliko izuzetnih stihova iz Tagoreovih pesama:

 

Vidim da je problem života i sveta

u preplitanju suza i radosti

Vidim pred sobom umorna stopala vetra,

koja nam predlažu čovečnost i zakon.

Vetar ubrzava

ka senci čija žestina spava;

Hoćemo li otići daleko i početi ispočetka, O vetre,

i stvoriti bolji život i pesmu?


Iz knjige "Život sa Himalajskim učiteljima" Svami Rame

 

Back