Grof imao kćer. Bi mu ružna ko sam vrag. Zato ne imala ni jednoga prosca. Zaludu grof oglasio da će zetu dati polovicu imetka. A grofova kći se željela udati više od svega. Jednom rekla: "Baš da po me dođe sam vrag, rado bih se za nj udala, samo da ne ostanem usidjelica!" Evo ti, ubrzo k njoj u uprose dođe lijep gospodin. Ali, nakon malo vremena, prohtije se mužu, te nagovaraše svoju ženu:

~Čuješ, zašto ne bi pošla u moju domovinu?!

~Lijepo je i ovdje - pravdala se grofova kćerka.

Gospodin pak iz dana u dan da idu, da idu, te ona napokon pristala: "Dobro! Kad nikako drukčije nećeš, nego da idem u tvoju domovinu, onda mi daj jednu škrinjicu!"

I rekla mu, da to valja biti čudotvorna škrinjica. Kad joj veli: "Iz škrinjice van!" da odmah iz nje izađu četiri vojnika, pa istuku onoga na koga pokaže prstom. A kad ga prebiju, da na zapovijed: "U škrinjicu!" u nju odmah uđu. Gospodin joj dade takvu škrinjicu. I krenuše oni u njegovu domovinu. Vozili se oni danima, vozili se dok ne dodoše u neku špilju. A kad ona iz kočije iskočila, vidi da su oni to pred paklenskom jamom. ~Pa ti si vrag! - sjeti se ona svoga zaziva. I sjeti se one škrinjice, iz koje na zapovijed iskaču četiri vojnika. ~Iz škrinjice van - reče grofova kći. Izađu četiri vojnika. ~Prebijte odmah ovoga vraga!~ Vojnici ga uhvate i dobro istuku. Kad vidje da je vrag sav modar, grofova kći ovim vojnicima zapovijedila: "U škrinjicu!" i vojnici odmah u nju uđu. Vrag ostao pod paklenom jamom jaučuć, a grofova kći uskočila u kočiju i hitro doma. A kad je došla bez muža, stala je pitati ostala gospoda: ~Kako si ti došla bez muža?

~Evo ovako! - ljutito rekla, pa zapovjedila škrinjici da izađu četiri vojnika. ~Evo ovako, tko me još jednom to upita, bit će mu kao i tome momu mužu. Jadna mu majka!

I bojahu se sad ta gospoda one škrinjice kao prije toga onoga osiljenog gospodina, crnoga vraga.

Hrvatske predaje

(Karlovačka okolica)