Očaj je stanje nesvjesnosti. Mi smo očajni zato što nijesmo svjesni što radimo, što mislimo, što osjećamo - zato neprestano protivriječimo sami sebi. Djelujemo u jednom smjeru, misli idu u drugom smjeru, a osjećanja su negdje drugo. Mi se tako dijelimo, postajemo sve više i više podijeljeni. To je očaj - mi gubimo cjelovitost, gubimo sjedinjenost. Mi postajemo sasvim lišeni vlastitog središta, postajemo periferni. I prirodno, život koji nije harmoničan biva očajan, tragičan, teret koji negdje nosimo, paćenje. Najviše što može, čovjek može učinite te patnje manje bolnim. Postoji hiljadu i jedan način da se bol uništi.

Mi neprestano protivriječimo sami sebi. Djelujemo u jednom smjeru, misli idu u drugom smjeru, a osjećanja su negdje drugo. Mi se tako dijelimo, postajemo sve više i više podijeljeni. To je očaj - mi gubimo cjelovitost, gubimo sjedinjenost.

To nijesu samo droge i alkohol - takozvana religija takođe djeluje kao opijum. To drogira ljude. I prirodno, sve su religije protiv droge jer i one djeluju na istom tržištu; oni su protiv konkurencije. Ako ljudi uzimaju opijum, oni ne moraju biti religiozni; možda oni nemaju potrebu da budu religiozni. Oni su našli njihov opijum, zašto bi brinuli o religiji? Opijum je jeftiniji, tu ima manje ulaganja. Ako ljudi uzimaju marihuanu, LSD i druge rafinirane droge, prirodno je da neće biti religiozni jer je religija veoma primitivna droga. Stoga su sve religije protiv droge.

Razlog nije u tome da su oni zaista protiv droge. Razlog je u tome što im je droga konkurencija; i naravno, ako bi ljudi bili spriječeni da koriste drogu, oni bi pali u zamku sveštenika jer bi im tada to jedino ostalo. To je način monopolisanja jer samo tako njihov opijum ostaje na tržištu, a sve drugo postaje ilegalno.

Ljudi žive u patnji. Postoje samo dva načina da se izađe iz toga: oni mogu postati meditanti - oprezni, budni, svjesni... to je naporna stvar. Za to je potrebna odvažnost. Ili, možete naći jeftiniji način koji vas može učiniti još nesvjesnijim kako ne biste osjećali očaj. Nađite nešto što će vas učiniti neosjećajnim, neko toksično sredstvo, neko sredstvo koje ubija bol i čini vas nesvjesnim tako da možete pobjeći u to i zaboraviti sav svoj jad, muku i besmisao.

Drugi način nije pravi način. Drugi način vam omogućuje da patite nešto pogodnije, podnošljivije, podesnije. Ali to ne pomaže - to vas ne preobražava. Jedini preobražaj se događa kroz meditaciju, jer je meditacija jedini metod koji vas ćini svjesnim. Po meni, meditacija je jedina istinska religija. Sve drugo je hokus-pokus. A postoje i razne marke opijuma - hrišćanstvo, hinduizam, muhamedanstvo, džainizam, budizam - ali to su samo različite vrste. Samo je pakovanje drugačije, sadržina je ista: sve one vam samo pomažu da se na neki način prilagodite vašim patnjama.

Razlog zašto je religija protiv droga je u tome što im je droga konkurencija. Ako bi ljudi bili spriječeni da koriste drogu, oni bi pali u zamku sveštenika jer bi im tada to jedino ostalo. To je način monopolisanja jer tako samo njihov opijum ostaje na tržištu, a sve drugo postaje ilegalno.

Moj je trud ovdje usmjeren ka tome da vas odvedem iza patnji. Nema potrebe prilagođavati se patnji; postoje mogućnosti da se sasvim oslobodite patnji. Ali taj put je malo naporan, tada je taj put izazovan. Vi treba da postanete svjesni vašeg tijela i toga što radite sa njim...

Jednog dana je Buda držao jutarnji govor i kralj je došao da ga sluša. On je sjedio upravo ispred Bude i neprestano je mrdao svojim nožnim palcem. Buda zastade i pogleda kraljev prst. Kada je Buda pogledao u prst, kralj je prestao da mrda. Buda je ponovo počeo da govori, a i kralje je ponovo počeo da mrda prstom. Tada ga Buda upita: "Zašto to radite?"

Kralj reče: "Samo kada prestanete da govorite i pogledate moj prst, ja postajem svjestan toga što radim; inače, ja uopšte toga nijesam svjestan."

Buda reče: "To je vaš prst i vi nijeste toga svjesni...Tako vi možete ubiti osobu a da toga nijeste svjesni!"

Nema potrebe prilagođavati se patnji; postoje mogućnosti da se sasvim oslobodite patnji. Ali taj put je malo naporan, tada je taj put izazovan.

Upravo na taj način se ljudi ubijaju a da ubica toga nije svjestan. Mnogo puta su ubice u sudnici apsolutno poricale da su ubili. Prvo se obično mislilo da su oni obmanjivali, ali kasnija otkrića su ukazivala da oni nijesu varali već da su to počinili u nesvjesnom stanju. Oni su bili tada tako razbiješnjeni, u tom trenutku su bili tako bijesni da su bili obuzeti svojim gnjevom. A kada ste tako ostrašćeni, vaše tijelo oslobađa određene opijajuće otrove, vaše tijelo postaje opijeno. Biti u takvom bijesu je što i biti u privremenom ludilu. Ta osoba će to sasvim zaboraviti jer tada uopšte nije bila toga svjesna. Tako se ljudi zaljubljuju, ubijaju jedni druge, vrše samoubistva, čine svakakve ludosti.

Prvi korak ka svjesnosti je da budete obazrivi sa svojim tijelom. Malo po malo će osoba postati svjesna svakog postupka, svakog pokreta. Kada budete postali svjesni, čudo će se dogoditi: mnoge stvari koje ste prije radili će nestati. Vaše tijelo će postati opuštenije, vaše tijelo će postati usklađeno, duboki mir će početi da vlada čak i u vašem tijelu, suptilna muzika će pulsirati u tijelu.

Tada počnite da budete svjesni vaših misli - isto treba uraditi i sa mislima. One su suptilnije od tijela i, naravno, opasnije. Kada postanete svjesni svojih misli, vi ćete biti iznenađeni onim što se događa u vama. Ukoliko bi zapisivali što se odvija svakog trenutka, vi biste bili veoma iznenađeni. Vi ne biste povjerovali tome: "Ovo se događa u meni?" Samo deset minuta zapisujte. Zatvorite vrata, zaključajte vrata i prozore kako niko ne bi mogao ući i kako biste mogli biti sasvim iskreni - a onda zapalite vatru kako biste to što budete zapisali mogli baciti u vatru - tako da niko to ne bi sasnao osim vas. Tada budite istinski iskreni; zapišite sve što vam padne na um. Nemojte to tumačiti, nemojte mijenjati, nemojte sređivati. Samo to stavite na papir -sasvim razgolićeno, takvo kako jeste.

Nakon deset minuta to pročitajte - u tome ćete vidjeti ludi um! Mi nijesmo svjesni da to ludilo teče u vama nalik podzemnoj struji. To utiče na sve što je značajno u vašem životu. To utiče na sve što radite; utiče i na sve što ne radite; to utiče na sve. Krajnja suma će biti vaš život! Zbog toga se taj ludak mora promijeniti. A čudotvorstvo svjesnosti je da vi ne treba ništa drugo da radite osim da budete svjesni. Sami fenomen promatranja vas mijenja. Malo po malo će ludak iščeznuti. Malo po malo će misli početi dolaziti do određenog obrasca: više nema njihovog haosa, one postaju više nalik kosmosu. Tada će ponovo duboki mir preovladati.

Prvi korak ka svjesnosti je da budete obazrivi sa svojim tijelom. Kada budete postali svjesni, čudo će se dogoditi: mnoge stvari koje ste prije radili će nestati. Vaše tijelo će postati opuštenije, vaše tijelo će postati usklađeno.

Kada su vaše tijelo i vaš um u miru, vi ćete vidjeti da su oni u skladu, da postoji most među njima. Sada oni više ne jure u suprotnim pravcima, oni više ne jašu različite konje. Po prvi put postoji sklad, a taj sklad veoma pomaže da se radi na trećem koraku - a to je da postanete svjesni vaših osjećanja, emocionalnog stanja, naravi. To je najsuptilniji i najteži sloj, ali ako možete biti svjesni misli, onda je to još samo jedan korak dalje. Nešto malo više svjesnosti je potrebno da počnete da se ogledate u svojoj naravi i svojim osjećanjima.